BURAN VIKEND

Košarka je dvoranski sport i ušli smo u završnicu sezone. Naši seniori, kadeti, prva pretkadtska ekipa, dječaci iz  U 13 završili su lige. U prošlom kolu odigrali smo čak 8 utakmica! No ovaj vikend je bio posebno uzbudljiv. Uz nastup naših dječaka u kategoriji U 11, igrali su i juniori te druga predkadetska ekipa, ali šlag na košarkaškoj torti bili su dvoboji u Slavonskome Brodu gdje su nastupali i juniori naših partnera Cibone i Cedevite, a kulminacija je bila u, konačno kao davno nekad, u popunjenom Draženovom domu gdje su seniori Cedevite dočekali  Budućnost, u majstorici za prolaz u finale regionalne lige pod nazivom ABA liga ( nema veze sa čuvenim švedskim kvartetom ).

Ivan Meheš, trener najmlađih kategorija poveo je u Dubravu ekipu  U 11 vrlo nezadovoljan, naime netko jako mudar složio je pravila natjecanja tako da smo tri puta igrali sa istim protivnicima, tri puta ih pobijedili i tako potvrđivali 5. mjesto. A nismo se niti jednom sastali sa Pešćom Cedevitom koja je četvrta! To  svakako na godinu treba mijenjati, uvesti ligu ili drugi vid natjecanja.

Juniori i druga pretkadetska ekipa imali su jače protivnike, poraženi su ali eskalira neugodno pitanje- zašto konstantno igramo sa 7-8 igrača?! Klub sa preko 200 članova sramoti se sa radi nedolazaka igrača  na utakmice. Poziv treneru par minuta prije utakmice : Došli su mi gosti ne mogu doći, moram učiti ili nedolasci bez objašnjenja prevršili su svaku mjeru i očito je krajnji čas da ovako javno, istupimo i krenemo u zahvalu onima koji nemaju  želje, sportskog motiva i odgovornosti prema klubu i suigračima.

U Slavonskome Brodu Juniori Cibone  pod dirigentskom palicom trenera Ivana Jurana osvojili su ABA ligu nakon očekivane pobjede u polufinalu nad Cedevitom ( dobro prodrmanom kroz cijelu sezonu nizom povreda važnih igrača) i nakon grandioznog finala nad favoriziranom Crvenom zvezdom. Bila je to revija velikih talenata na obje strane, sjajnih poteza i naravno s obzirom da su to ipak juniori i kadeti, mladenačkih grešaka. Diva  od 215 cm Danka Brankovića smo, osobito u polufinalnoj utakmici, vidjeli u najboljem izdanju, no prva imena kod Cibone su svakako prije svih ekstra talentirani Roko Prkačin i strašan tricaš Sandro Rašić. U Gnjidiću i Paponji Cibona ima dva prava playa, a o Bistroviću, Škari, Cvitanoviću, Porobiću, Majcuniću, Buljeviću  i ostalima svakako će se još puno ćuti. Igranje tih mladića za Zapad u drugoj seniorskoj je prema mome mišljenju itekako pomoglo u njihovom napretku. Cedevita je hrabro odgrala utakmicu sa Igokeom za treće mjesto, bili su blizu uspjeha no izgubili su sa dva koša zaostataka. Dojam – puno fizičkog potencijala, malo kreativnosti, trener Trninić je imao težak zadatak podići ekipu na pravi nivo nakon nesretne sezone.

Seniori pak Cedevite ostali su dužni prepunom gledalištu za silno željenu ponovnu pobjedu nad crnogorskom ekipom iz Podgorice, ali to nije bila Cedevita iz prve utakmice, pa niti iz druge. Serija promašenih slobodnih bacanja samo je jedan od uzroka, drugi bitniji je organizacija igre, soliranje pleja Cobbsa, beskonačni driblinzi, bacanje Pullena u drugi plan.  Posebna je priča igra centra Andrije Stipanovića koji demonstrira kako se ne šutiraju slobodna  bacanja, što je to pogrešna mehanika šuta,  dakle zasigurno odlično plaćeni profesionalac sa šutom košarkaškog početnika. Ostaje enigma zašto je toliko dugo bio na terenu. Banić je ipak druga kategorija, zašto je Murić ostao na klupi, zašto ne igra Žganec? Najviše se dopao Ramljak koji je odigrao je sjajnu utakmicu. Najslabija karika ovog dvoboja, za koji je sukomentator Josip Sesar rekao da je radi grubosti i prljavosti negledljiva košarka, su bili suci koji su donijeli niz iritantnih odluka, većinom na štetu Cedevite.

Šteta za našu košarku  jer  Cedevita je morala i mogla bolje odigrati ovaj važan meč i ponovno napuniti gledalište, ohrabriti sebe i ovaj ispaćeni košarkaški narod.