CIBONA

U sjeni moćnog nogometa, košarka se ipak provuče kroz medije. Svjetsko prvenstvo je pred vratima, no ni pripremna utakmica sa Srbijom i drugim ekipama nije posebno zaintrigirala naše novinare, sreća da postoje košarkaški portali i prijenosi putem streaminga. A  događa se puno toga zanimljivog . Prvo, uspjesi naših mladih seklekcija, potom odlasci  Bogdanovića, Rudeža i Spahije u NBA, sjajne igre Hezonje u Španjolskoj.

No, u prvi plan je ipak izbila agonija Cibone i predlazak Marka Arapovića u Cedevitu. Aco Petrović je ustoličen za spasitelja, Mesiju grijeha prošlosti raznih vodećih rastrošnih struktura kluba. U teškoj je i nezahvalnoj situaciji, ali ne i bezizlaznoj. Cibona je institucija i  prevažna za našu košarku, stoga su silno kratkovidni oni nedobronamjerni, jer nakon osiromašenih Splita i Zadra, trofejnih klubova i  najdragocjenijih rasadnika talenata, svesti hrvatsku košarku na jedan  trenutno financijski moćan klub ( uz sve komplimente ali  nikako ne zaboravite Ledićev Zrinjevac ) nije perspektiva hrvatske košarke. Bez prave, sportske konkurencije i kvalitetne baze u stvaranju mladih nasljednika, nema budućnosti . Cibonu treba sanirati i redizajnirati , pročistiti od napotrebnog i okrenuti se realnim dosezima, na  radost gđe.Elze, Smogovaca  i svih ostalih navijača koji su uz Lokomotivu i Cibonu zavoljeli košarku, divili se Nikoli Plečašu, Nakiću, Čuturi, Knegi  i Draženu. Pred Acom , upravom i trenerima kluba, političarima i poslovnim ljudima grada je povijesna odgovornost.  Treba se nadati  da ćemo Svjetsko prvenstvo dočekati u boljem raspoloženju i  uživati u raskoši svjetskih majstora, vragolijama i čarolijama pod koševima , proučavati taktiku ponajboljih trenera i naravno priželjkivati uzlet i dobar rezultat naše repke.