HRVATSKA – FILIPINI 81 -78
Dočekali smo konačno početak smotre najboljih svjetskih košarkaša, kao najljepši uvod u novu sezonu. Možda bi ipak trebalo biti obrnuto – šampionat na kraju sezone, kao šlag na torti i kad su igrači u najboljim izdanjima. Tada ne bi imali niz ne prepoznatljivih igrača, potpuno van forme – maksimalno nespremnih i maksimalno frustriranih radi uloga na koje nisu navikli. Upravo toga je bilo na pretek u drami sa Filipincima na otvorenju u Španjolskoj. Najbolje se to vidi na Ukiću, dok najuspješnijem centru Europe Tomića ( 8 koševa ) dva puta se krade lopta iz ruku – osim jednog polaganja horogom i jednom lucidnom asistencijom, preskromno za takvog igrača. O skoku i obrani da ne govorimo, a to bi vrijedilo i za ostale. Evidentno je da nedostaje razigravač koji probija prvu liniju, da fale lagani koševi iz podvaljivanja ili iz picka. Nije bilo ni kontre, ni prave obrane o kojoj je Repeša puno govorio kao o kvaliteti na kojoj inzistira. Izjave nakon utakmice u maniri političara; kao prva utakmica, pa podizanje vrijednosti Filipinaca koji, živi bili pa vidjeli, većini reprezentacija neće predstavljati takav problem kao nama. Ipak, svaka im čast jer na Filipinima je košarka sport broj jedan, žive za košarku . Prije 36 godina, preciznije 1978 godine, bili su organizatori Svjetskog prvenstva, kada je ekipa Jugoslavije bila prva nakon što su pobijedili SSSR nakon produžetaka 82-81. Par godina kasnije taksista mi je u Manili kao od šale izdeklamirao većinu naših tadašnjih sjajnih igrača i rezultate. Čosić, Dalipagić (MVP ) i Kićanović bili su u petorci prvenstva, no to je davna prošlost.
Filipinci su u prosjeku puno niži, slabo smo to koristili, ušli su im i neki “nemogući” šutevi, ali trica se branila mekano sa distance, pokretni Filipinci su imali niz potpuno otvornih šuteva. Posebna je priča obrana na čovjeku od 211 koji hakla sa vanjske pozicije i koji nas je uneredio sa 28 poena i 12 skokova, a to je Andray Blatche. ( Budući je Bogdanovićev suigrač u Brooklyn Netsima, uredno inkasira dodatnih milion dolara od Filipinskog košarkaškog saveza. Kaže da onaj tko dođe na trening kao gost, na centar polaže hrpicu po sto dolara , pa se gađa šut sa centra).
Mladi Šarić nije mu mogao parirati, u nastavku je nestao, istrošio se u obrani, pitanje dali je to bio dobar trenerov izbor i dali je na klupi imao čovjeka za specijalan zadatak koji Šarić nije obavio. U kratko vrijeme pri kraju utakmice, Lafayett je bio vrlo uspješan u izolaciji, no odmah je zatim preuzeo drugoga igrača.
Pobjeda , pa makar izborena u produžetku je dragocjena. Ostavlja nas u igri za visok plasman, ali sve ono što smo vidjeli u prvoj utakmici prvenstva ostavlja mnoge dvojbe. Hoće li se igrači, zajedno sa trenerom, dići u narednom nizu utakmica, hoće li ponoviti predivno izdanje iz pripremne utakmice sa Litvom ? Vjerujemo da hoće i još više želimo da hoće. Puno je još utakmica, borba je tek počela, treba vratiti samopouzdanje i razveseliti navijače 20 godina gladne uspjeha naše reprezentacije.
HRVATSKA – ARGENTINA 90 -85
Velika Argentina je na koljenima, bravo dečki ! Utakmica za pamčenje, pobjeda za mirniji nastavak . Otvorio je sjajnom serijom Simon ( 28 koševa ), prednost se povečavala, Argentinci su samo na kratko u nastavku imali vodstvo, ali danas smo imali u obrani Tomića i rastrčanog Ukića, Šarića ( 16 koševa ) ) koji je ostao bez nekoliko zuba. U trećoj četvrtini gledamo čudesnu seriju Lafayeta ( zadobio je potres mozga ? ), standardnu porciju ubačaja Bogadnovića. Bilo je propusta u obrani, osobito na pomaganju pod košem, ali ni Scolinih 30 koševa ni tri suca sa španjolskog govornog područja nisu mogli zaustaviti naš put do pobjede. Danas je to bilo puno bolje izdanje hrvatske reprezentacije, sutra nas čeka lakši ( ? ) zadatak sa Senegalcima koji su iznenedili Portoriko, i možda je to prilika da vidimo na djelu budućnost košarke Hezonju i željnog igre Lukšu Andrića.
HRVATSKA – SENEGAL 75 -77
Potop. Teško je bili gledati inferiornost u prvome poluvremenu. Senegalci visoki, snažni, pokretni, rastrčani, precizni u tricama, izbananirali su nas i nadskakali. Drugo poluvrijeme pojačali smo agresivnost, bili blizu preokretu, ali Senegalska vrsta zasluženo postiže svoju drugu pobjedu. Utakmice sa Filipincima i Senegalcima su pokazale da nismo ekipa koja može rutinski dobiti papirnato slabijeg protivnika, ipak je tu puno limita i bez apsolutno maksimalnog pristupa ne možemo parirati bilo kome. Košarka napreduje u cijelome svijetu i ova utakmica je jasno pokazala da će dojučerašnji autsajderi s obzirom na dominantne fizičke predispozicije i kad temeljitije svladaju taktička znanja, ubrzo biti favoriti. Za razliku od npr. Meksikanaca koji su u totalno taktičkom neredu i nerezonski soliraju, Senegalci su pokazali veliko zajedništvo. U nastavku prvenstva mogu iznenaditi još mnoge ekipe.
HRVATSKA – GRČKA 65 -76
Više je nego očigledno nije slučajnost ovakva igra naše reprezentacije. Napadački potpuna bezidejnost, asistencije se mogu izbrojati na prste , u napadu šut za tricu 23 -5. Obrana premekana, šuplja. Teško je i mučno bilo gledati ogled sa kompaktnim i odlučnim Grcima. Hrvatska je po imenima respektabilna ekipa, po igri nikako. Predstoji biti ili ne biti susret sa Portorikom, pa ili pakiranje kofera podvijena repa ili prilika za popravni. Ambicije su se srozale, samo još najveći patrioti i košarkaški fanatici vjeruju da na Svjetskom kupu možemo do dobrog plasmana. No, dok i mrvica nade postoji, ne treba se predavati.
HRVATSKA – PORTORIKO 103 -82
Prošli smo skupinu, idemo dalje, primarni cilj je ostvareni i idemo na one koje nismo baš željeli- jake Francuze. Da nam se u prošlim utakmicama nije izdogađalo što se događalo, drugačije bi razmišljali, ali sada smo preoprezni u zaključcima. Što možemo protiv prvaka Europe ? Dečki ugodno nas iznenadite, sad imate mnogo više samopouzdanja i i manje frustracija.
Utakmica sa Portorikom pokazala je novo lice ekipe, ne savršeno ali pod ovakvim pritiskom više nego dobro. Imali smo skok ( 15-11) , šut za tricu 10-15 i što je možda najvažnije 11 asista i 15 faulova. Vidjeli smo puno dobroga, neki su se igrači digli, no neki su ipak definitivno pokazali da im možda i nije mjesto u reprezentaciji. Sto tri koša nas vesele, sa pobjedom protiv Francuza izbrislo bi se puno toga lošeg, poraz i povratak ubrzo bi bolne analize učinjenog i doprinosa svakog igrača i stručnog vodstva. Tako je to u sportu.
Hrvatska – Francuska 64 -69
Gotovo je , comedia e finita, maske su pale. Nije sramota izgubiti od ( bez Parkera bitno oslabljenog ) prvaka Europe, ali kako se to dogodilo? Sjajan početak u prvoj četvrtini, pa užas druge i treće. Režiser predstave pokazuje ono u što smo sumnjali na osnovu viđenog kroz predhodne utakmice, a sada nam je servirao na pladnju kao očiglednu činjenicu- neshvatljive rotacije i taktičke odluke pokazuju nedostatak nerva za prave poteze u pravo vrijeme i ogoljuju priče o dobroj pripremljenosti vrste, u kojoj ima niz izvrsnih i nekoliko nepripadajućih igrača.
Pri kraju utakmice bili smo čak na šut do pobjede, ali te tri minute pokazuju i dokazuju sve rečeno. Šarić predugo na klupi, Tomića koji je mogao odlučiti utakmicu i morao biti na terenu 2,5 minute prije kraja se povlači na klupu, krivi igrači uzimaju odlučujuće šuteve, neporebni faul itd. Neshvatljivo !
Nismo pregaženi u ovome susretu, ni suci nam nimalo nisu bili skloni, no pobijedili smo se sami. Izgubili smo zbog taktičke loše pripremljnosti, lošeg vođenja utakmice od strane trenera Jasmina Repeše i odabira igrača. Pitanje je da li smo mogli imati kvalitetnije razigravače koji su se pokazali kao najslabija karika, i bar jednog centra spremnog za nadmetanje sa teškim centrima ? Mladi vunderkind Hezonja uveden je, potpuno pogrešno, u stratnu petorku, da bi kasnije odgledao prvenstvo sa klupe. Igrači su se rotirali po šabloni minutaže, a ne prema situaciji na terenu ili onome što igrač pokazuje u tome času, itd. Analize će pokazati svoje, ali u 6 utakmica na prvenstvu odigrali smo dobro samo s Argentinom, solidno sa slabašnim Portorikom, ostale utakmice jako slabo.
Idemo doma pognute glave, no sad slijedi klupska sezona, mi se okrećemo našoj A2 ligi u kojoj se Zapad treba ponovno dokazati u konkurenciji očigledno jačoj nego lani. Strataju uskoro i kadeti i sve ostale selekcije.
Pratite nas!