KOKOŠARI

Rad sa najmlađim kategorijama u klubu smatra se među trenerima kao  uvrlo težak i nezahvalan posao.  Još zaigranoj djeci treba prenijeti osnove košarke, kao vrlo zahtjevnog i složenog sporta u tehničkom, taktičkom i fizičkom smislu. Rezultate dobrog rada vrednuje uglavnom struka,  jer  je vrlo otežan rad u kasnijim, višim kategorijama ako igrači nemaju dobar temelj za napredak i prihvaćanje još složenijih zadataka.  Stvaranje dobrog igrača kluba je dugotrajan i skup proces i sretni su oni klubovi koji uspiju stvoriti juniorsku ili seniorsku ekipu u kojoj je većina i igrača potekla iz vlastitih škola košarke .

No, znamo da su oduvijek dobri igrači bili na meti drugih klubova, posebno najpoznatijih.  Bilo bi i nepošteno da se izniman talenat zadrži u sredini koja mu ne može pružiti ono što zaslužuje, a može doživjeti punu igračku afirmaciju u velikom klubu.  Takav je slučaj, na naše zadovoljstvo i ponos,  i sa mladim reprezentativcem Ivanom Vučićem,  koji je potpisao profi ugovor sa Cedevitom, a u koju je kao kadet prešao iz Zapada u godini kad smo imali potpisan ugovor o suradnji. Danas  već treću sezonu imamo ugovor sa Cibonom, koji predviđa obostranu razmnjenu igrača- Zapad je škola košarke na ovome dijelu grada iz koje je već prešlo nekoliko mladih u Cibonu, a za naše seniore u A2 ligi igraju Cibonini tzv. zaštićeni igrači ( Obrvan, Mustapić, Buljević, Čuže). Oni koji ne uspiju u Ciboni vraćaju se nazad u Zapad.

No, ima i onih malih, susjednih  klubova kojima je najlakše za talentima posegnuti u tuđe dvorište. Bez srama obilaze školska igrališta izvan područja svoga kluba, vabe djecu, zovu roditelje , puno obečavaju. Ne libe se i pozvati klub na ” prijateljsku ” utakmicu, snimaju situaciju i onda kontaktiraju roditelje ili čak ulaze u gostujuću svlačionicu i dijele posjetnice. Najsvježiji primjer  je da je trener susjednog kluba upao u školski razred na nastavu i tražio od razrednice broj telefona djetetovih roditelja ! Majka dječaka, koji je u našem klubu od 2006. godine,  nazvala je dotičnog i energično ga upozorila  da se ostavi uznemiravanja njenog djeteta.

Pratili smo sudbinu onih koji su u proteklih 8 godina otišli u taj klub. Niti jedan nije ostao dulje od jedne godine i niti jedan se više ne bavi košarkom ! Naletjeli su na nemilosrdno selektiranje, kojeg u Zapadu nema, i mogli su, da su ostali i danas igrati.

Pojam kokošarenje nastao je za one koji su pod pritiskom gladi posezali u tuđe kokošinjce, posebno za vrijeme kriza i ratova. Zov želuca tjerao ih je na takvu rabotu. Kasnije, među kriminalcima, takvi su grabežljivci najsitniji i ne uživaju ničije poštovanje, čak ni zavist i zovu ih kokošari. Možda bi takvi košarkaški kokošari kao znamen svoga kluba trebali staviti kokoš, da ih odmah svi prepoznaju.