KOMENTAR 28.KOLA

Zapad i Sesvete odigrali su u petak zaostalu utakmicu 27.kola A2 lige odgođenu radi niza povređenih i bolesnih igrača Zapada. Sesvete je nastavilo niz pobjeda, konačni rezultat je 79 -66, a prema viđenom na početku slutilo je na pravi potop Zapada. Gosti rastrčani, dominiraju u skoku, ulazi im skoro svaki šut, igrači Zapada bez potrebne energije ali i discipline u igri, pokušavaju individualnim akcijama, ishitrenim šutevima, a u obrani propuh. Poluvrijeme 46 -29, statistika kaže da Sesvete ima 27 skokova od toga 10 u napadu, Zapad ukupno 14. Pokušao je Zapad dostići  vodstvo gostiju, uspostavili su rezutatsku ravnotežu, uspjevaju doći na – 1o i to je sve. Danas su Sesvećani bili apsolutno bolji u svim segmentima igre, na radost svojih  bučnih navijača koji ih podržavaju na svim utakmicma, a što nema niti jedan klub u A2 ligi.

U ponedjeljak je odigrana i zaostala utakmica 28.kola sa Maksimirom. Tu je Zapad bio bolje sreće, jer nedopustivo zapuštena dvorana na Ekonomskom faksu nikada nam nije baš ležala, no ovaj puta Zapad dobiva Maksimir sa visokih 30 razlike – 89-59. Zaustavljeni su Maksimirovi prvi strijelci Škrinjarić i Klapan ispod uobičajenog prosjeka, uspostavljena je ravnoteža u skoku, proradio je kontranapad a prevaga je u asistencijama – Zapad 23,  Maksimir tek 8. Posebno se istakao Matija Markočić sa 25 koševa, 18 skokova a imao je odličnog suradnika u Bruni Žganecu ( 7 a , 19 p. ) .

Mladost je u neprepoznatljivom sastavu visoko doma poražena od Bosca, Zapruđe gubi od Samobora, a Agrodalm je prema očekivanju  bio bolji od Dubrave. Koga to još zanima ?

Više nego zanimljivo je bilo na Skupštini Košarkaškog saveza Zagreba održanog u četvrtak. Već samo odabrano mjesto te izvanredne izborne Skupštine a to je muzej Mimara, naspram prolaznog podruma u Savskoj,  obečavalo je korak naprijed u podizanju destljećima srozanog ugleda našeg omiljenog sporta. Fine udobne fotelje, čak smo konačno imali i mikrofone. Bravo organizatori.

Na ulazu me dočekalo nemalo, ali moram priznati ugodno iznenađenje. Vele mi košarkaški dužnosnici da svi redovno prate ovu moju skromnu rubriku, i komentiraju napisano. Nisam to očekivao, dali su mi ” za misliti ” ; evo kako su ovi napisi namijenjeni prvenstveno našim članovima, ali i sudionicima A2 lige, prerasli taj krug pratitelja i dopiru do šire košarkaške obitelji. Odlično,  sad će se i moja zanovijetanja o uočenim nepravilnostima, problemima struke ali i pohvalama  svega ostalog što se tiće košarke, doprijeti i do onih koji to mogu i moraju riješiti ili pomoći. Dakle, nema isprike da niste znali. Uskro kreće i facebook, pa se uključite.

Sama Skupština tekla je glatko. Dulje  traju i burnije je kod mene na sastancima kućnog savjeta.  Gospodin Aleksandar Petrović podnio je očekivano ostavku na mjesto predsjednika KZS-a radi angažmana na mjestu izornika repke. Pošteno i na mjestu. O svome  radu podnio je tek dvije rečenice o tome kako je prije tri godine bilo za podjelu desetak miliončića a sad 13. ( taj višak nisam baš osjetio ). Kulturno se, kako i priliči, zahvalio suradnicima na dosadašnjem radu, posebno našoj tajnici gđi. Mirjani Brkljačić. Za njegova nasljednika predložen je, pazi sad -od sudačke organizacije  g. Marijan Hanžeković. Valjda misle da su iste stuke suci-odvjetnik.  O.k. na sljedećoj sudačkoj Skupštini ( neznam kada je to nisu me nikada zvali ) predlažem da treneri predlože za predsjednika jednog trenera. No, nije to moguće jer treneri tamo nemaju pravo glasa, ali u košarkaškom savezu očito suci imaju svoje zagarantirano mjesto. Nešto kao nacionalne manjine. Nemam vremena iščitavati akte i ine Statute i pravilnike, možda i nešto brljam ali na Skupštini je bilo podjednako sudaca , delegata  kao i trenera.  Na prvoj godini prava, tada još asistent, strašno strogi g.prof.dr. Metelko  učio nas je o trodiobi prava na zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast kao temeljni postulat neovisnosti pravnog uređenja države. To još do KSZ-a nije doprlo. U dvorani je sjedio delegat koji mi je prije 7 godine ( vidite kakvo sam zlopamtilo ) u Malešnici odrapio kaznu jer nije bilo brisalice za pod. A sprava je bila cijelo vrijeme naslonjena na tribinu metar od gospodina delegata.  Za vrijeme utakmice ( snimka još postoji ) nije bilo potrebe za brisanjem poda. Ako je delegat mislio da brisalice nema, trebao je upozoriti odnosno pitati organizatora. Ali nije, njegova kazna je neupitna, njegova istina je neupitna a ti se žali  upravi Vodovoda što smo kao klinci slušali u Zagrebu.  Zato mislim da je kandidaturu g. Hanžekovića trebao predložiti netko drugi a ne suci.

Dečki iz Maksimira predložili su g. Iliju Matijevića kao protukandidata,  što naravno nije prošlo pri izglasavanju jer se jednostavno tako to ne radi. Posao se odrađuje prije a ne na Skupštini – lobira se, obećava, stvara interesna grupa  i sl.  Rezultat;  samo tri glasa za neumornog istjeritelja pravde, bivšeg legendarnog djelitelja pravde među koševima. Zanimljiva je bila Ilijina primjedba da nije uočio u svim novoizabranim  tijelima niti jednog trenera. Zato je uočio suce, o čijem suđenju nema ni najmanje pozitivno mišljenje.

E sad, bilo je nepohodno iz razloga pristojnosti da se netko od nas zahvali g. Petroviću na dosadašnjem radu, jer je pod njegovim vodstvom košarka, hrvatska ne samo zagrebačka izašla iz ” duge mračne noći ” i stramputica, medijske izolacije i beznađa. Kao izbornik učinio je čudo u Italiji, digao reprezentaciju,  a za njegova mandata izbrisali smo pravilo zaštićenog, produžili godišta juniora ( sada i ostalih dobnih skupina ), doveli košarku na TV i  stranice novina, imamo sjajnu neizmjerno korisnu stranicu KSZ-a ( hvala kolegi Krešimiru Galiću ), imamo statističko praćenje na utakmicama, kreće i nova podjela liga, i što je itakako važno vlada drugačije, vedrije  ozračje.  No, izgleda da je teško ljudima izreći riječi pohvale, više nas vesele ćakule, zapleti, urote.  U ime Zapada hvala g. Aco na učinjenom i navijamo za Vas kao izbornika!

Novi predsjednik se ukratko predstavio  sa lijepim košarkaškim curriculumom ( igrač, sudac, košarkaški dužnosnik ), ali očekivao sam da će nešto reći i o programu i planovima koje ima za nas. Tu sam ostao, vjerujem kao i većina prikraćen, ali dobili smo za predsjednika jednog od najmoćnijih Hrvata, koji sigurno može i zna sprovesti u život sve ideje. Ni njemu ne gine par dopisa sa mojim potpisom o našim problemima, kao što sam to pisao i njegovim predhodnicima. S  obzirom da je većinski vlasnik  brojnih  medija, za početak očekujem da će se više pažnje posvetiti košarci nego do sada, jer više  novinskog prostora  zauzima  rubrika rođeni-umrli nego napisi o košarci.

Košarka se pomakla iz letargije, puno je učinjeno i znamo da još više treba  toga učiniti za klubove koji su na izdisaju, za sustav natjecanja, za status trenera, za prosperitet  mladih igrača, za  što transparentniju raspodjelu sredstava i t.d.  Novi  predsjedniku je na” štihu “.

p.s. TV pretplatu uredno plaćam.