KOMENTAR : O SVEMU POMALO PA I O KOŠARCI

Kad sam u mladosti kao član brodskog orkestra krstario svjetskim morima često sam od posade čuo kako samo razmišljaju o svojima i o povratku doma. No, kasnije su mi ispričali da kad su doma mjesec ili dva, tada su im misli na brodu i o danu kad će ponovo  partenca ( u žargonu mornara= polazak na plovidbu ). Tako je nekako i sa košarkaškim trenerima. Jedva smo dočekali kraj maratona od 31 kola nepotrebno duge A2 lige ( neki  još igraju  kvalifikacije ! ).  No, za mjesec -dva  treneri  će sa uzbuđenjem čekati košarkašku partencu, početak lige, testiranje novoposloženih ekipa, potencijal dovedenih igrača. Ciklusi odmora- rada imanentni su ciklusima u prirodi- izmjeni godišnjih doba, noći i dana, plime i oseke. Tako dolazi do regenracije snage, motiva.

A zasićenje  košarkom u ovo dob  nakon stresne i duge sezone,  je normalna pojava. Veli mi neki dan Željko Duganđić glavni logističar u Cedeviti : po prvi puta se veselim Velom Lošinju, totalno sam iscprljen. Ne zaboravimo Dugi na Lošinj ide cijelo ljeto raditi na kampu. Cedevita je gurala sezonu na više kolosjeka, uhvatila domaći naslov nakon 5 zanimljivih utakmica koje su vratile navijače u dvoranu. Nismo gledali kvalitetnu košarku, svašta se zamjera i trenerima ( pamtiti ćemo hokejašku, zamalo fatalnu,  Mršićevu izmjenu kao poučak mladim trenerima ) ima tu igrača taman za niže lige, ali imali smo one man show Cedevitinog Amera, a  svaka utakmica imala je svoje epizodne junake- Žorića, Ramljaka, vječnog Rozića, Krušlina, Šakića, Tomasa. Odlazak naših mladih igrača sa trenerima na tu završnu utakmicu ostavio  je sigurno na njih duboki dojam ;  i atmosfera u gledalištu i zbivanja na parketu.

Za mene osobno, a vjerujem i za druge predsjednike klubova i sportske direktore,  ovo je najteži dio rada u klubu- popuna ekipe, trenerskog kadra i ugovaranje termina u dvoranama. Naš sportski direktor je danima na mobitelu, inetrnetu, zove intersantne mu prinove, mnogi se sami nude. Kolaju vijesti o prelascima trenera i igrača, o raspadima u do jučer homogenim klubovima, spajanjima klubova, nagađanjima o sastavu liga, izmjenama propisa. Odlazak Veljka Mršića i nije iznenađenje, dosta se govorilo o tome i prije, najavljuje  se dolazak  srpskog trenera sa pedigrom pomoćnog u NBA  Đikića . Dolaze glasnine i o spajanju Zagreba i Hermesa. Dubrava umijesto Pavića za novu sezonu angažira Darka Krunića. Škara potpisuje za Samobor. Tek smo krenuli u preslagivanje,  a svjedok sam da igrači koji su grijali klupe u prošloj sezoni traže novac za prelazak.

Tako je košarka otišla iz dvorana na prividni odmor. Okupirale su nas druge teme i događaji. U svijetu terorizam, ratovi, ige velikih sila u prekrajanju svijeta. Tu mi ništa ne možemo, kao u vicu što je skladan brak.  U skladnom braku muž se bavi za obitelj važnim krupnim pitanjima; cijena nafte u svijetu, odnos SAD-Rusija, Korejsko pitanje, istraživanje svemira, a ženica malim pitanjima: kako se troše novci, gdje ćemo stanovati, ljetovati, kako će se zvati djeca, za što će se školovati i ostale nevažne stvari. I brak štima.

Napustila su nas dva istaknuta, draga čovjeka. Prvo je umro Mirko Miočić, uz Roberta Pauletića najbolji kvizaš, joker zovi. Fasciniralo je njegovo  encikopedijsko znanje, a bio je odličan i u poznavanju košarkaške povijesti, a kako i nebi kad je iz zadarskog kraja postojbine hrvatske košarke. Lazo Goluža, tvorac Kviskoteke rekao je za Mirka.;  On je volio svaku osobu, svakome je želio pomoći.  Znate li još jednu takvu osobu koja voli baš svakoga ?

Na “Biciklu “je otišao ” Milioner ” Zvonko Špišić, zagrebački šansonjer, kompozitor pa i slikar. ” Suza za zagorske brege”  ostati će u svakome hrvatskom srcu uz bezbroj drugih uspješnica dečka sa Trešnjevke. Čitam naslovnu stranicu 24 sata. Velika slika i tekst kako je jedna kazališna glumica bori sa rakom. Kraj nje mala slika i objava smrti Zvonka Špišića. Kako će generacije cijeniti naše velikane, a to nedvojbeno Špišić je, kad urednici nemaju osjećaj mjere a oni su u prilici biti neprikosnoveni kreatori javnog mijenja.

Imali smo ponovno  izbore. Jedan vodeća stranka, odnosno njen pod predsjednik zapeo za mene da im budem savjetnik u lokalnoj kampanji, a posebno da pomognem mladoj nezavisnoj kandidatkinji koja bi na njihovu listu. Ne bavim se aktivno politikom, nisam bio član niti jedne stranke,  eto nisam tip za stranačku stegu, svakom skrešem u facu a to u politici ne ide. Opravdavao sam se zauzetošću, ali  čovjek se zalijepio, uporan, moli i mlada političarka, pa pristanem. I tako sjednem za kompjutor napišem početnu strategiju i ostalo što treba, ali  drugovi se više ne javljaju.  Vidiš tako ti i treba vrag ti politiku i prevrtljive političare, driž se ti lijepo košarice. Za utjehu, izigrali su i mladu političarku jer je nisu stavili na listu. Ah ti političari, zvijezde naših ekrana i tiska, to je poseban soj ljudi. Nećemo više o njima. Imamo i mi svoju sportsku politiku i političare u našim redovima.

Pisali smo nedavno o sastanku trenera i o pismu HKS-u sa nizom želja i prijedloga vezani na Udrugu hrvatskih košarkaških trenera. Kancelarija je odbila prijedlog da licenciranje pređe u njenu nadležnost. Dakle 1-0 za Pepsija. Ponovno su treneri u Vodicama krajem mjeseca, klubovi će iskeširati oko 3.000 kunića ( kotizacija, smještaj, put ) za licencu po treneru. Pa ti imaj pomoćnog. Kao nema HKS sad vremena da se to sada riješi. Meni bi uz pomoć zgodne tajnice trebalo najviše sat vremena. No, krenulo se, treba istrajati na zahtjevima, nije ni Radić maknut preko noći kao i nebuloze oko zaštićenog igrača. A ja još uvijek čekam da mi netko veli kako je to regulirano u ostalim zemljama europske unije u koju kao pripadamo. Jurica Smiljanić veli da ga za papire u Austriji nitko nije pitao. Van mi je pameti da profesor kineziologije ili viši košarkaški trener svake godine vadi licencu i prazni siromašnu lisnicu. Rade li to i nastavnici u školama, taksisti, lječnici, tete u vrtićima, pedagozi ( mala digresija : znate li kakva je razlika između pedagoga i pedofila ? Pedofil istinski voli djecu !). Ne vade naravno licence, pa još potvrde o nekažnjavanju  i liječničke potvrde.

Jučer mi je u dvoranu došao sportski inspektor. Fin gospodin, pravnik, branitelj, rodom iz Imotskog.  Popisao tko je i što radi trener, pa traži da mu za tjedan dana donesem spisak trenera, košarkašku spremu, liječničke igrača seniora i juniora i.t.d. O.K. vlast je vlast. Ali ja ga pitam a zašto liječničke potvrde kad se zna da igrači bez njih ne mogu na PR 24, pa tu je provjera tajnika ili povjerenika  u savezu, pa delegata na utakmici? Zašto to dupliramo? Ili ne vjerujemo jedni drugima? Veli ljubazno inspektor- ja samo radim po propisima, za takve stvari obratite se Janici.   Legenda Janica ima funkciju bez licence i liječničkog. Državnaje  tajnica za sport.  Pardon, a koje je škole završila ? Ima medalje? Da znamo, poštujemo, ali tu se ne skija, već molim tu se traži znanje jezika, informatike, prava ili ekonomije. Da i naši treneri imaju rezutate, igrački staž, košarku u malom prstu, pa i da ima doktorat iz bilo čega ne vrijedi mu kad nema tečaj ili KIF. Nemreš delat kaj voliš. A predsjednik države ili sabornik možeš biti sa bilo čime samo da te izaberu. Koja je struktura zaposlenih u HKS-u ? Ima li tamo i jedan pravnik ? Ljudi, ako u dvorani ne vrijedi vaše iskustvo, škole , onda je u kancelariji  obrnuto – tu su sportski rezultati samo dodatno bodovanje.  A zna se kakvo obrazovanje traži određena funkcija. Imali smo konobara na čelu HKS-a, košarka je potonula,  a bio je tako poznati sudac. Ujednačimo kriterije.

Bliži se 1.srpnja kad stupa na snagu zabrana rada onima bez košarkaške kvalifikacije. Pravu vrijednost trenera nemilosrdno određuje tržište. Ili jesi ili nisi. Imao sam davno trenera sa višom trenerskom. Upropastio mi je generaciju. Ne radi dugo već nigdje. Tržište ga ne prihvaća. Sada ću morati se rastati sa trenericom koja je od prvoga dana u klubu, radi volonterski samo školu košarke i to odlično, klinci je obožavaju. Tražim najmanje dva nova trenera sa papirima.  Zainteresirani, javite se. Imamo kao trenera studenta treće godine KIFa, vrstan košarkaš, igra od malena, u seniorskoj je ekipi, čak je i sudac  ali niti on nemože raditi dok ne diplomira. Ovaj tečaj za osposobljavanje je odličan, ali malo prekasno, a mi robujemo odlukama moćnika koji ne sagledavaju stvarne životne probleme, problemi se  rješavaju tek kad eskaliraju ili ih izlože mediji. Tako je u svim segmentima našeg života. Najbolji primjer su Vrdoljakovi razdjelnici,  tehnički novih automobila, otkup stanova bez zemljišta ispod zgrade, eneregetski certifikati, TV pretplata, it.d. No što se ja tu sekiram i prigovaram, došao je g. Marijan Hanžeković na čelo KSZ-a, čovjek će to sve riješiti. Sa ekipom sudaca. Košarkaških.

Lijepo je bilo na Jankomirskom jezeru na našoj tradicionalnoj fešti u subotu. Jedanaesta fešta po redu okupila je sadašnje i bivše igrače i trenere našeg Zapada. Čolak, Smiljanić, Boro, Zubčić, Čop, Kovačević, Morić, Debeljuh, Begić i drugi   zajedno sa mladim košarkašima, djecom, suprugama i djevojkama. (gdje je nestao Šokre ? naš najvjeniji navijač nas je napustio, kažu da polaže neki ispit a ja mislio da je već u mirovini).  I opet  mi je u organizaciji, kao i kad sam bio trener seniora,  desna ruka bio Stipe Džidžić. Čorbanac nikada bolji ( Hvala majstoru kotlića Draženu ), roštilj pravi. Druženje do dugo u noć. Moj stari je govorio : ” što je veća kriza moraš bolje i više jest i pit “.  Ima tu nečega.