Posljednje kolo prvenstva 2017/18 samo je potvrdilo ono što smo već znali- da je Dubrava prva i da Petar Zrinski ispada. Ivanić je doma pokleknuo u zadnjoj četvrtini od Podsuseda, za koga je već rečeno da je odlično odigrao ligu u koju je ušao ove sezone. Podsused je plasiran visoko i to su uspjeli sa niskim budžetom, u postavi nema zvučnih imena. Dodajmo još da dobro rade sa mlađim selekcijama, i stoga predsjednik kluba g.Zoran Katić mora biti vrlo zadovoljan ovom sezonom. Maksimir je očekivano izgubio od Samobora, no nema briga oko ispadanja, dok Ivanić može imati nemiran san čekajući rasplet oko potonulog Šanca i Dubravinog nastupa u kvalifikacijama za prvu ligu. Tu se otvara križaljka koja bi mogla za Ivanić biti neugodna. Samobor je tragičar prvenstva. Očekivanja su bila velika, razočaranje još veće. Novi trener, novi igrači, ekipa se kasno uigrala, zaostatak su drugi iskoristili. Sličnu priču ima i Zapruđe ali već par sezona pa smo i navikli. Dobra materijalna osnova, ali očito nedovoljna organizacija kluba. Valjda su konačno nešto i naučili iz tih ponovljenih pogrešaka.
Zrinjevac je dobio Univers. Prošlogodišnji Cibonin trener Ivica Burić uspio je dovesti Zrinjevac u vrlo uspješnu seriju koja ja započela upravo kad su dobili Zapad, nakon što je Zapad imao 27 koševa prednosti. Odlaskom skorera Mirka Marića i Luke Galinovića taj je niz zaustavljen. Malo su se trgli na kraju sezone, za razliku od Universa koji nas je razvalio u prvoj utakmici, ali što dalje to su padali niže i na tablici i u formi.
Zapad može biti vrlo zadovoljan ovom sezonom. Dobar plasman pri vrhu tablice, ali i najveći broj pobjeda u drugoj ligi. Moglo je biti i još bolje ( sjetimo se kiksa protiv Zrinjevca i Mladosti u prvome dijelu ) ali uz okolnosti da je ekipa uvela dosta novih mlađih, neiskusnih igrača ( Žugaj, Krpeljević, Markulak, Župan ) i da smo veći dio igrali bez Kneževića, razumljive su oscilacije. U Zapadu je u protekle dvije sezone najveći napredak u igri postigao Luka Mohač, i pred njim je sezona u kojoj može još napredovati jer za to postoji još dosta prostora. Uspješan je u podizanju tempa igre, iz utakmice u utakmicu ispravlja pogreške, no stalno ga bolest je izbacivala iz kontinuiteta, baš kao i na utakmici sa Dubravom. Baričević je pružio svojim dolaskom upravo ono što se i očekivalo od iskusnog igrača, realizatora. Silom prilika bio je više u poziciji od košem, tako da i nije mogao bolje koristiti dobar šut sa distance, a koji bi došao do izražaja da je Zapad imao pravu peticu. Markočić je nakon prosječnog prvog dijela prerastao u igrača preokreta. Odigrao je u nizu par iznimnih partija, bio je to Matija kakvog već dugo čekamo, fizički spreman, hladne glave bez sudara sa sucima, sa čudesnim pasovima, selektiranim šutevima. Statistika skokova je sjajna, njegov urođeni tajming za pravu poziciju pri skoku je poseban, ima lucidnost i brzi rad ruku u oduzimanju lopte čime nadoknađuje sporiji rad nogu. Od Brune Žganeca sa pravom svi očekujemo više iako njegove statistike pokazuju vrlo solidan učinak u svim segmentima igre. Kad vidimo Brunu u pravom izdanju sa sjajnim proigravanjima, prodorima i znatno poboljšanom realizacijom šuta, pomislimo pa zašto on nije drugi Planinić ? Bruno Žganec je još uvijek zatočenik oscilacija i pomanjkanja samopouzdanja, a samim time i koncentracije. Bruno je kao i Planinić plej sa preko 2 metra i kao da nije svjestan svoje nadmoći nad protivnikom. No treba reći da je njegov napredak u posljednje dvije godine ogroman osobito u popravljenom šutu. Nekome drugome igraču bih izrekao samo pohvale za sezonu ali kod Brune je druga stvar jer njegove fizičke predispozicije i talenat nude i izazivaju još više domete. Luka Žugaj je sjajan igrač obrane, solidnog šuta i siguran realizator kontra napada. Veliko je pojačanje Zapada, ali netreniranje radi školskih obveza u posljednja dva mjeseca ostavilo je traga na njegovoj igri što je nabolje vidljivo iz utakmice sa Dubravom. Franki Dugandžić je igrač koji izgara na terenu, daje sve od sebe, bodri suigrače i sa klupe, baš kao što to treba kapetan ekipe. Antonio Kuga je specijalist za obrambene zadatke, malo suzdržan u napadačkom dijelu. Poslovne obveze priječe redovno treniranje i to jasno fali. Filip Knežević će biti uskoro opet onaj uspješan borac pod košem, podmornica koja neočekivano izranja i torpedira proztivnika.
Na kraju sezone : Bravo dečki i bravo za trenera Porina Poredoša, odigrali ste dobru sezonu, nismo kao lanjskih sezona strepili od ispadanja, i s obzirom na skromni buđet kluba u odnosu na neke druge koji su puno uložili a ostali razočarani postignutim, vrlo smo zadovoljni.
Pratite nas!